Fuck Us We're Famous
Ne bih se sad bas mirne duše kladila da je uvek bilo tako, ali poslednjih meseci sam uživala pišući ovaj blog.
Toliko od mene.
eksou eksou
jesen nije lepljiva kao leto. plus, leto nema oktobar i oktobarsko sunce. jesen ima. jesen poziva na intimu, na cisto. jesen je seks. zove na zagrljaj. jesen je jedino doba kada me lars von trier, kejv, rundek i milan ne unakaze. paradoksalno, jeah. rundek i leto nespojivi. kejv mi je, s druge strane, spojiv sa svim. sasvim. meni je puno toga sto me definise nespojivo sa letom. malo zazirem od svih tih srecnih lica leti. u gradovima. od golotinje i to one koje kakve. od slucajnih lepljivih dodira po prevozima, po ulicama. od bukvalno shvacenih trendova. od banalanosti. od bukvalnog nemanja vazduha. u gradovima. od tuznih kompenzacija i detaljnih uvida u iste. od bahatosti. malo, kazem. tek tek. zivot treba prihvatati u obliku u kom ti dolazi i ne baviti se previse nicim sto nisu ciste strasti. strastima je puno toga dozvoljeno. pa, moraju se nekako radjati novi svetovi, nefabrikovani. ovi ostali bas i ne moraju. ne treba se bojati nicega. osim mozda macaka. i ponekad mraka. ne treba ni to, ali to je ipak razumljivo. samo kazem. jesen je i ogoljenost. ona koja privlaci, odvlaci i usisa te zauvek. ona koja nije dosadna i isprazna. meka, topla, zabavna i cista. zavodljiva. jesen je i caj od narandze i ruma. jesen je gledanje zabavnih filmova u bioskopu. jesen su kratke suknje, debele carape, farmerke i bele kosulje. ako mene pitas, jesen je sve sto je radosno, iskreno nasmejano i jednostavno. osim sto je dokazano cist seks, jesen je i cista ljubav. jesen je i kad si miran. i gladan. znas vec. jesen je kada te svi muskarci tvog zivota vole u jednom danu. kada te cuvaju. kada znas zasto te vole. zato sto ih nikad ne guras u prvi plan i nikad se ne krijes iza njih. kada znas da bi dali sve za tebe, kao sto oni znaju koliko tebe imaju. kada si im istinski prijatelj, a ne ortak sa manirima… znas vec te profesionalne tematske zene koje se trude da budu ortaci iz kraja. nikad razumela. nego. da, okruzis se ljubavlju i ne moze ti niko nista. a, kada kazem svi muskarci mislim i na svog duhovitog oca. moram da pitam stasu sta mi to sad znaci i kako to sad mislim. ovaj put cu ipak da obucem gacice, mada je fun kad sedim kod njega i znam da ispod haljine ne nosim nista a on gleda u moja gola kolena i sluti, ja bih rekla. “ti si definicija smizle i ljubavi u jednom.” o da, jesen je mind-blowing sex, in every single way. tako to mi pingvini. lako. opusteno. opustenost seks. da. neopustenost saks. da, da.
I have a confession to make:
Zovem se Zaklina i gledam Gossip Girl. Gledam i "reprize" na "Prvoj", ali inace downloadujem i piraterisem. Trenutno cekam da mi vanbracni drug ode na spavanje da pogledam sveze aploadovanu epizodu na njegovom kompu (nemam zvucnike na laptopu).
Jedan deo mene, u medjuvremenu, gleda nekretnine na http://realestate.nytimes.com/sales/new-york-ny-usa.
Drugi deo mene je pijan i ne zna kako se pravi onaj kul link kad nesto napises a ne stavis ceo URL posto ne mogu da se setim. A i sto bih.
Treci deo mene viri u TV na Prvu gde su Cak i Bler jako nesrecni, trenutno.
Cetvrti deo mene se pita, kako mozes biti nesrecan kad zivis tu gde ja gledam nekretnine na slikama. Poslala sam i drugarici link, ona je mislila da je jako smesno sto je NY Times promasio cenu stana za 3 nule. Dok nije shvatila da nisu pogresili. To toliko kosta. I neka kosta. Onda bi neko rekao da toliko gladnih ima na svetu, a ljudi zive tamo gde sam vam malopre ukazala. Ima gladnih, nije da nema. Srecom, gledam i "The big bang theory" i, srecom, moj soulmate Sheldon je izjavio: " When I rise to power, those people will be sterilized."
Ima i nekoliko milijardi viska ljudi na planeti, srazmerno tome i gladnih. Jebes ga, ja vise ne mogu da se cimam oko toga. Ja bih da svi zivimo u realestate heaven-u, al' ima nas viska i glupi smo. Kad nas bude manje i pametnijih imacemo svi. I svima nam to zelim. I sad me je stvarno briga sto je neko gladan i zedan, nema alimentaciju, samohran je, pola Amerike nema posla, cela Srbija odavno nema posao, EU je govno, EU nije govno nego buducnost, pada dolar, pada evro, Kosovo, neKosovo, pada sta god. Mozda konacno nesto naucimo iz sveg tog padanja, posto penisi padaju konstatno a niko nikad nije optuzio vlasnika penisa vec korisnika istog za pad. Korisnici su uvek problem.
Stvarno ne znam sta bi jos moglo da padne da normalnost barem probije cenzus. Moja tekuca nada, izmedju ostalog lezanja mojih nada, lezi u potencijalnom kandidatu republikanaca na narednim izborima.
Ron Paul misli da bi Amerika trebalo da gleda svoja posla, da se povuce iz ratova (sVih ratova u kojima su oni trenutno, a oni su uvek u ratu), i da se mane nafte i mafijanja oko iste. Ron Paul je tuzio Klintona za krsenje predsednickih ovlascenja "kad su nam ugrozili suverenitet i teritorijalni intgritet". Ron Paul misli ako neces da se lecis ja te ne mogu naterati, ali cu ti pomoci ako ti je bas hitno. Nije prvi u istoriji USA koji zeli da svet i Amerika budu normalni. Navijam da i ovog ne otruju, slucajno.
Moj drugi soulmate je za svojim iMac-om i usled toga se i pitam ovo iz naslova. Ja sam za svojim laptopom (na kome nemam zvucnike jer mi nije palo na pamet i to da ponesem od svih stvari koje nemam). Serem o svetskom poretku, imam raspored ciscenja prostorija (majke mi) i drzim ga se (ne bas), citam sve o svemu, gledam reality, one domacice iz Orange County-ja (nemoj neko da kaze mojim roditeljima posto su me se jednom vec odricali zbog Velikog brata), pizdim na onu reklamu za Societe Generale gde ona sa naocarima nema kesa da kupi novu garderobu i plati ratu za more i svaki put pomislim: "Ako ides na more i obnavljas garderobu sezonski kome se i za sta tacno zalis?". Onda se setim da me bas briga.
Da se vratim bajkama, ja ovo sve pisem zato sto moj soulmate jos uvek radi na iMac-u, a meni je dosadno (NEMAM ZVUCNIKE) i pitam se je l' iPrinc (svaka slucajnost je namerna) govorio Cinderella-i da: "saceka jos samo malo samo da zaradi jos para".
I zato ja ovo veceras pisem, zato sto lepo cutim jer mi on zaradjuje (ovo ce zahtevati ceo jedan novi post), cekam Gossip Girl, serem o svetskom poretku, citam sve o svemu i stvarno zelim da svi gledaju svoja posla, "budu promena koju zele da vide", zelim svima sve najbolje jer kapiram ako su srecni manje ce mene smarati pa ce i meni biti bolje jer me niko ne smara.
I jesam, popila sam celo pivo i'm bored!
Usled intenzivnog nemanja zivota ove nedelje, sad cu lepo mirne duse da zloupotrebim svoj rodjeni blog.Otisla sam na jedno dugo dugo putovanje. Od nedelju dana.
Sama.
Kao list na vetru.
Sto se vise udubljujem u ovaj moj posao shvatam koliko... Ma, nema veze.
Ukratko, I hate everybody!
Ukratko, jebo me poso.
S druge strane, necu da se nerviram, nisam luda, sminkam se kao Ejmi svaki dan. Moram nekako da se zabavljam, a da odajem privid normalnosti.
Znaci, light Ejmi.
I imam te super zabavne ajlajnere.
Ponela sam knjige.
Jesensku i Vajningera.
I mrzi me vise da budem ljubazna jer mi se nakace tako neki ljudi i vise uopste ne mogu da provalim da li 'oce da se druze ili da me poseduju, pa sam preventivno nadrkana svaki dan. Light. Kada sam vec kod lajta, ta ogledala u mom hotelu su stravicna, neko spuki osvetljenje, da ne pozelis neprijatelju.
Sinoc sam posle jako dugo vremena odregovala kao zdrav covek na neke klosarske fore. Rekla sam mrsh. Bas rekla, nisam se teatralno okrenula, digla nos i otisla. Ne. Mislim, nisam ni mogla jer mi medij nije omogucio. Ali, svejedno. Felt good.
Jos jedan kuriozitet - imam dejt za jos jednu svadbu u nizu. Moj tata :). A tata mi je dovoljno visok za sve stikle.
Zivot je ponekad lep, a ponekad je srce da ti se iscepa.
Danas je nesto bas lep.
Imam neki deadline koji sam probila i sad panicno jurcam internetom. Ovo je poluistina.
Ne, necu o pravima zena. Ovo je naslov naslova radi. Lipo mi zvuci. Malo gorko, ali lipo. Ka' ikavica. Ka' pelinkovac sa guaranom, aha. A i to sa slobodama je vrlo osobna stvar, pa kak' ko skuzi, ne? Ne, da, ali sta tu mozes uradit' do pobunit' se na osobnom planu? Van tog osobnog plana, ne mozes uradit' nish'. Nigde.
Ljudi su to sto su. I ta konacnost je pakao. Jako je malo ljubavi na ovome svitu i to je beskrajno tuzno, ljudi se samo ljute i samo uporno se ljute i uporno ih sve nervira i uporno svi sve znaju i niko nikog ne razume. Isuse. Bez ljubavi i smeha sve je strashno dosadno i naroguseno. Strashno, strashno.
Ako ceznes da nekom i pridjes,
Cinis to u krivi cas; Svima o vratu im tabla: Pazi, ostar pas! Prazne maske, nervozne lutke Prolaze pored vas Svoje ruke uzalud pruzas, Umjesto lica tablu dotaci ces ti: Pazi, ostar pas! Pazi, ostar pas! Brzo shvatit ces i ti da rezis, Bolje poslusaj sam svoj glas! Gledaj, o vratu ti tabla: Pazi, ostar pas! Pazi, ostar pas! Pazi, ostar pas!
Ko je taj covek zasto je tako lep i ko mu je to omogucio? Vasil, jasno! Pre nego sto odem da izigravam pomahnitalu tinejdzerku, jer zasto da ne, zelim da vam ispricam nesto na temu ljubavi. Prema cipelama. Ne, ja ne volim cipele. I za nekog ko ne voli cipele, prilicno sam divljala na tu temu u poslednje vreme. Apsolutno ne zelim da znam kako je zenama koje zapravo cipele vole. Mogu samo da vam kazem da im sigurno nije lako. Sve je krenulo sa jednim plavim letnjim cizmama. Usput sam kupila dva para baletanki i jedne super sa ortopetskom stiklom. Malo mi je falilo jedne borosane da kupim, za kolekciju koju nemam. Odolela. Medjutim, nastavilo se kupovinom OVOLIKIH stikli koje su udobne, ne kazem, ali meni je cinjenica da je Maria Sarapova visoka blizu 190 malo skeri. Samo kazem. Nista drugo u vezi sa Sarapovom nije ni malo skeri. Posto sam zakljucila da nije lepo da se muskarci pored mene osecaju sitno i nezasticeno, logicno, kupila sam danas nove cipele. Sive. Mirnija stikla, ja taanka, sve pet. Ali. Zbog cipela sam odustala od sutrasnjeg nosenja moje lepe crvene haljine jer nisam nasla ljubicaste cipele koje se uz nju jedino mogu nositi. Onda sam odlepila na jednu braon haljinu koja bi bila savrsena uz zelene cipele, koje sad naprasno zelim. Ili uz crvene koje sam takodje pocela neutesno da zelim. Bolje da vam ne pricam kako sam ustedela na profesionalnom sminkanju tako sto sam kupila super sminku da ne bacam pare tek tako kad znam da se nasminkam i sama. Ta kupovina me je kostala trecinu plate. Uvek budem srecna kad tako ustedim. Dakle, Vasil!
Ukoliko ste se pitali kako to izgleda kada neko pise neusiljeno, mirno, duhovito i bez trunke zle namere, onda citajte Anu. Radmilovic, dabome. Zbog Ane vam se moze uciniti da svet zapravo moze lako da bude jedno mirno, lepo i niti malo histericno mesto.